Don Bejten intervju sa dr. Karl Vernerom, autorom Živih fosila (Evolucija: veliki eksperimet knjiga 2.)
Dr. Verner
Moj prevod članka
Moj prevod članka
Dr. Verner je diplomirao biologiju (suma
cum laude) na Univerzitetu Mizuri. Doktorirao je medicinu sa 23 godine i radi danas na području hitne medicine u St. Lui.
Dr. Verner je objasnio što su živi fosili i
zašto je postao toliko zainteresovan za njih prikupljajući fotografije
ovih fosila u poslednji 14 godina: „Živi fosili su fosilizovane
životinje i biljke koje izgledaju slične modernim organizmima. Postao
sam zainteresovan za žive fosile kao alat testiranja evolucije.“
„U osnovi postoje dva modela kako je život
nastao: Evolucioni model predlaže da su se hemikalije sjedinile i
formirale živu ćeliju pre gotovo četiri milijarde godina, i tada se to izmenilo tokom dugog vremenskog perioda u sve ostale žive stvari. Primeri
evolucione promene uključuju promenu dinosaurusa u pticu ili
četvoronožnog kopnenog sisavca u kita. Drugi model stvaranje predlaže da
je eksternalno, nadprirodno biće (Bog) stvorilo sve različite tipove
životinja i biljaka odjednom i da su se ti organizmi malo promenili
tokom vremena, kao varijacije u okviru osnovnog tipa.“
Korištenje izraza „tip“ kod dr. Vernera je
slično biblijskom korištenu reči „rod“ u Postanju. Na primer, životinja
se može promeniti, ali samo u okviru svoga roda, kao vuk u psa tj. ne-radikalne promene kao četvoronožni sisavac u kita1.
Dr. Verner nastavlja: „Živi fosili su mi omogućili jednostavan način da testiram evoluciju. Ako se evolucija nije desila (životinje se nisu bitno izmenile tokom vremena) i ako
su sve životinje i biljke stvorene u jednom vremenu i živele zajedno
(ljudi, dinosaurusi, drveće hrasta, ruže, mačke, vukovi itd.), tada bi
se u slojevima stena sigurno mogli pronaći fosili barem nekih modernih
životinja i modernih biljaka uz dinosauruse. Ja sam započeo da testiram
ovu ideju bez ikakvog predznanja o bilo kojem modernom organizmu u
slojevima stena. Moji rezultati (kao što su izloženi u knjizi i videu Živi fosili)
su pokazali da su mnoge moderne životinje i biljke pronađene sa
dinosurusima – mnogo više nego što sam ikada očekivao da ću naći.“
Dr. Verner i njegova žena Debi proputovali
su preko 100.000 milja (160.000 km) i uslikali 60.000 fotografija dok su
snimali televizijski dokumentarac Evolucija: veliki eksperiment (Epizoda 2. serije Živi fosili
otkriva tačno šta su pronašli.). Fokusirali su se na fosile pronađene u
dinosaurus slojevima stene i usporedili ove fosile sa modernim
životinjama i biljkama.
„Mi smo se orjentisali samo na fosile
pronađene na lokalitetu iskopavanja dinosaurusa tako da naučnici koji
podržavaju evoluciju ne bi mogli tvrditi da fosili koje smo gledali nisu
„stari“. Sve fosile koje smo koristili za usporedbu su pronađeni u
dinosaurus sloju stena (triasik, jurasik i kreatocena).“
Mnoge moderne životinje u dinosaurus steni!
Upitao sam Karla baš koliko je modernih tipova životinja pronašao u dinosaurus slojevima stene.
„Mi smo pronašli fosilizovane primerke od
svih glavnih razdela životinja beskičmenjaka koji žive danas
uključujući: antropode (insekte, rakove itd.), školjke, bodljokošce
(morska zvezda, morski krinovi, zmijače itd.) korale, spužve i
člankovite crve (gliste, morske crve).
„Kičmenjaci – životinje sa kičmom kao ribe, vodozemci, reptili, ptice i sisavci – takođe pokazuje ovaj slučaj.“
Moderne ptice, vodozemci i reptili
„Rušljoribe (ajkule i raže), košljoribe
(jesetra, veselokljunka, losos, haringa, iverak i muljarica) i
bezvilične ribe (slepulja i paklara) su sve nađene u dinosaurus
slojevima i izgledaju isto kao i moderni oblici.
„Moderno-izgledajuće žabe i salamanderi su takođe pronađeni u lokalitetima iskopavanja dinosaurusa.
„Sve današnje reptilske grupe su pronađene u
dinosaurus slojevima i oni izgledaju isto ili slično modernim oblicima:
zmije (boa konstruktor), gušteri (kopneni gušteri, „leteći“ gušteri),
kornjače (terrapene, trionychidae ) i krokodiliani (aligatori,
krokodili i gavijali).“
Moderne ptice
„Suprotno popularnom verovanju, moderni
tipovi ptica su pronađeni, uključujući: papagaje, sove, pingvine, patke,
gnjurce, albatrose, kormorane, šljuke, sabljarke, itd. Kada su naučnici
koji podržavaju evoluciju objavili ovu informaciju tokom našeg TV
intervjua izgledalo je kao da jedva mogu verovati šta govore pred
kamerom.“
Dr. Viliam Klemens, U.K. Berkli, o modernim pticama koje su pronađene u kreatocen steni. (Klip iz Živi fosili DVD).
Sisavci
„Na lokalitetu iskopavanja dinosurusa naučnici su pronašli izumrle oblike sisavaca kao multituberkulate2
ali oni su takođe pronašli fosilizovane sisavce koji izgledaju kao
veverice, oposumi, tasmanijski đavoli, ježevi, rovčice, dabrovi, primati
i čudnovati kljunaš. Ne znam koliko su ovi sisasvci blizu modernim
oblicima zato što nisam mogao da vidim većinu njih, čak i nakon što sam
posetio toliko mnogo muzeja.“
„Mali broj je svestan velikog broja vrsta
sisavaca pronađenih sa dinosaurusima. Paleontolozi su pronašli 432 vrste
sisavaca u dinoaurus slojevima;3 gotovo koliko i vrsta
dinosaurusa. Ovo uključuje gotovo 100 kompletnih skeleta sisavaca. Ali
gde su ti fosili? Mi smo posetili 60 muzeja ali nismo videli nijedan kompletan
skelet sisavca iz slojeva dinosaurusa prikazanih u bilo kojem od tih
muzeja. Ovo je zapanjujuće. Takođe, smo videli samo nekolicinu
nepotpunih skeleta/jedna kost od 432 vrste sisavaca pronađenih do
sada. Zašto muzeji ne prikazuju ove sisavce i takođe fosile ptica?“
Mnoge moderne biljke u dinosaurus steni!
„U dinosaurus slojevima stena mi smo
pronašli fosile iz svake glavne podele biljaka koje žive danas
uključujući: cvetajuće biljke, ginkoe, šišarice, mahovinu, vaskularne
mahovine, cikade i paprati. Opet, ako gledate ove fosile i usporedite ih
sa modernim oblicima, ubrzo će te zaključiti da se biljke nisu
izmenile. Fosilne sekvoje, magnolije, drenovi, topole, redvud, lokvanji,
cikade, paprati, preslice itd. su sve pronađene u iskopavanjima
dinosaurusa.“
Da li bilo koji moderni oragnizmi nisu nađeni?
„Nisam pronašao sve fosile svakog organizma
koji živi danas u sloju dinosaura, nego sam pronašao predstavničke
primere iz svih glavnih životinjskih razdela koji žive danas i sve
glavne podele biljaka koje žive danas. Idući jedan korak napred, sa ovim
većim grupama, ja sam često nalazio predstavnike svih glavnih grupa ili
klasa unutar razdela. Na primer, za bodljokošce (morska zvezda, morski
jež, itd.) sam pronašao fosile za sve glavne tipove da žive danas.
Takođe sa insektima i krokodilijanima, itd. Nisam pronašao nijednog
velikog sisavca. Najveći sisar otkriven u sloju dinosaurusa do sada
(težina živog) je 30 funti (13 kg). Bilo kako bilo, sa toliko mnogo
živih fosila, biljaka i životinja, iz svih glavnih razdela i svih
glavnih biljnih podela, ukazuju na stazis (nestašicu promene), a ne
evoluciju. Takođe, treba da napomenem ako gledate na niz problema sa
sistemom fosilnog sloja (geološki stub na način koji je predstavljen od
geologa danas), nedostatak većih sisara može biti lako objašnjeno, ali
ću ovo ostaviti za drugi put.“
Evoluciono pričanje bajke „nepotopljivo“?
Upitao sam dr. Vernera kako se evolucioni
naučnici nose s ovim dokazom s obzirom na zapanjujuće pronalaske. Dr.
Verner je objasnio: „Ako celim srcem veruješ u teoriju, ti ćeš uvek moći
da održiš to verovanje – čak i pred licem pobijajućeg dokaza – na taj način
da dodaješ spašavajuću hipotezu teoriji. Na primer, ako naučnik veruje u
evoluciju i vidi fosile koji izgledaju kao moderni organizmi u
lokalitetima iskopavanja dinosaurusa on/ona može izmisliti novu hipotezu
da „objasni“ žive fosile na ovaj način: „Da, ja verujem da su se
životinje mnogo izmenile kroz vreme (evolucija), ali neke životinje i
biljke su se tako dobro adaptirale okolini da se nisu morale menjati.
Tako da me ne muče nimalo svi ti živi fosili.“ Ova dodana hipoteza
govori da neke životinje nisu evoluirale. Ali, ako teorija može biti
toliko fleksibilna, dodajući hipoteze koje predviđaju suprotno tvojoj
glavnoj teoriji, niko ne može nikada pobiti treoriju. Teorija tada
postaje nepotpopljiva, a nepotopljiva teorija nije nauka.“
Fosil morskog ježa
Moderni morski jež
Različita imena za iste životinje?
Karl je ispričao kako evolucioni naučnici
daju fosilima različite imena rodova i vrsta iz živih oblika stvarajući
iluziju evolucije: „Da vam dam primer. Naučnik je pronašao fosil morskog
ježa u kratocena steni koji izgleda gotovo identično modernom
ljubičastom, srcastom morskom ježu, ali su ga pripisali kompletno novom
rodu (Holaster). Ako vidite ovo stvorenje živo u okeanu prepoznaćete ga kao
ljubičastog, srcastog morskog ježa (rod Spatangus). Različito ime
predlaže da su se morski ježevi promenili kroz vreme, ali ovo je dovitljivi
„dokaz“ za evoluciju. Fosil izgleda isto kao današnji živi organizam.“
(Pogledaj fotografiju gore).
Evolucija pobijena?
Upitao sam dr. Vernera da li je ova studija pobila evoluciju.
„Postaje sve teže i teže za evolucioni
model da opstane pred licem toliko velikog broja živih fosila. Dodajući i
mnoge druge probleme sa evolucijom (fosilni zapis, poreklo života,
problem geoloških slojeva, sličnosti nesrodnih životinja, itd.), možete proglasiti sa samopuzdanjem da jeste, teorija je gotova. Ako je
nekoliko većih sisara nađeno u sloju dinosaurusa, treba biti završena
čak i za okorele vernike u evoluciju, ali ljudi nastoje da odlaze u grob
sa svojim teorijama koje su naučili na koledžu. Nova generacija može
bolje gledati na sve to i pitati se: „Šta im bi?“
- Sarfati, Dž., Varijacije i prirodna selekcija protiv evolucije, Pobijanje evolucije poglavlje 2; creation.com/rech2
- Oni su bili glodavcima -slični red sisavaca, nazvani po zubima (više redova kvrga ili čvorića, na njihovim kutnjacima).
- Vidi Kilan-Jarovska, Z, Cifeli, R.L. i Luo, Z, X., Sisavci iz doba dinosaurusa: Poreklo, evolucija, i strukture, Kolumbia University Press, NJ, 2004.
Nema komentara:
Objavi komentar